SVI KOD FLORE Priča o izuzetnoj ženi i Lapadu iz davnina

Uoči Dana žena Galerija Flora u Uvali Lapad okupila je građane u razmjeni ideja i razmišljanja o nasljedstvu jedne zaista posebne Dubrovkinje - gospođe Flore Jakšić, žene koja je svoj tragičan ljubavni život posvetila umjetnosti, a prekrasno imanje iz nesretnog braka s pomorskim kapetanom Perom Jakšićem koje čini i vila u Uvali Lapad, oporučno ostavila likovnim umjetnicima. Više od 70 godina nakon smrti Flore Jakšić, ovo zadnje u Lapadu okupljalište je umjetnika likovnjaka, a zahvaljujući projektu „Svi kod Flore“ kojeg je pokrenula dizajnerica Mia Bogovac svakog ponedjeljka poslijepodne Galerija Flora otvara vrata građanima za rasprave o nasljedstvu Flore Jakšić, djelovanju i utjecaju Galerije Flora te razvoju same Uvale Lapad od početka 20. stoljeća nadalje. Bilo je tako i proteklog ponedjeljak.

-Teme su bile raznolike. Razgovarali smo o dubrovačkim umjetnicama s početka 20. stoljeća do danas. Pokušali smo povući paralelu u tom smislu. Razgovarali smo i o Lapadu. Bilo je tu ljudi koji su 80-ih pohađali OŠ Lapad pa su rekli da je ova škola u to vrijeme na području cijele Jugoslavije bila najbolje opremljena za satove likovne kulture. S nama su također bili građani koji su 80-ih pohađali tečajeve crtanja u Galeriji Flora, a što je utjecala na njihov daljnji rad. Razgovarali smo čak i vizuri koja se mijenjala kroz godine. Uvalu Lapad nekad su činili maslinici i vrtovi, a danas je urbanizirana. Zanimljivo je kada se u direktnoj vezi nađu ljudi koji se uopće ne poznaju- ističe Mia Bogovac, dizajnerica koja je studij završila u rodnom Zagrebu, ali svoje potrebe za provođenjem participativnih projektanta odlučila realizirati u Dubrovniku.

-Dizajnerske projekte realiziramo u zagrebačkom studiju, ali ove godine odlučila sam u Dubrovniku ostvariti vlastite potrebe za projektima koji su počeli još prije 4-5 godina. Volim održavati radionice i projekte s lokalnim stanovnicima. Nije važno jesu li polaznici dizajneri, bitno je da su zainteresirani i da mogu biti korisnici rezultata koje postignemo. Stvaramo projekte koje koriste lokalnim stanovnicima, primjerice u školama ili galerijama- kaže Bogovac.

Svojim očaravajućim izgledom Galerija Flora u Uvali Lapad svakodnevno privlači poglede zainteresiranih prolaznika. Jasno je stoga zašto je ovo zdanje inspiriralo mladu dizajnericu za rad s likovnim umjetnicima i ostalim građanima .
-Ideja je počela već kad sam prvi put posjetila galeriju. Ima nešto tajanstveno u toj kući. Posjećivala sam izložbe, upoznala se s Galerijom Flora i radom Društva likovnih umjetnika. Tako je sve krenulo. Ovo je tek prva istraživačka faza projekta koja će zasigurno potrajati sve do svibnja, a ako bude interesa i kasnije. Prvi dan je prošao odlično. Sudjelovali su povjesničari umjetnosti, umjetnici amateri, prolaznici koje je sami poziv zaintrigirao- zaključuje Bogovac u razgovoru za Soundset Ragusu.

Svakog ponedjeljka od 15 do 18 sati možete se pridružiti dizajnerici Miji Bogovac te kroz opušten razgovor podijeliti svoje iskustvo, stavove, želje i ideje o ovoj temi. Ako vam termin ne odgovara, za dogovor se možete javiti i na mia.bogovac@gmail.com, 0918894448.

U nastavku prenosimo ulomke iz djela povjesničara Vinicija Lupisa o dubrovačkim slikarima među kojima je i Flora Jakšić. Bila je to žena koju je obitelj prisilila na brak s kapetanom Jakšićem. Nesretan brak u kojem je nakon suprugovog samoubojstva ostala udovica, rezultirao je ljubavlju prema umjetnosti i slikarstvu. Flora je putovala, učila od poznatih slikara, posjećivala svjetske izložbe, bila je dobrotvorka, ali i poljoprivrednica s obzirom da je nakon suprugove smrti obrađivala imanje. U svojoj kući ugošćavala je prve lapadske turiste među kojima je bilo i Habsburgovaca. Preminula je tragično kako je i živjela. Na povratku iz Grada u Lapad nastradala je nakon što ju je pregazio talijanski motocikl.

„Flora Jakšić, rođena Marinović (12.1.1856, Dubrovnik - 11.5.1943, Dubrovnik) za života se družila sa slikarima, piscima, crkvenim velikodostojnicima, a htjela je da njezin dom i nakon njene smrti bude utočište umjetnicima, pa je 1931. sastavila oporuku konkretizirajući svoje želje. Po godinama je vršnjakinja Dome Suhor i Vlaha Bukovca, koji ju je i uveo u svijet slikarstva. U svojim Uspomenama na mog oca Vlaha Bukovca, Ivanka Bukovac ilustrira prijateljstvo Flore Jakšić s njezinom obitelji te navodi Bukovčev poticaj Flori da počne slikati, nakon što je uočio njen smisao za kolorit pri izvedbi vezenih radova. Nažalost, ona ne datira taj događaj. Slikarstvu ju je podučavao i Marko Rašica, Florin prijatelj tijekom čitavog života, što se vidi iz njihove korespondencije. O upoznavanju i druženju s Florom Jakšić Marko Rašica je napisao dva prozna djela. Iz njih saznajemo dragocjene detalje o Lapadu s početka 20. stoljeća, o Florinu nesretnom životu u mladosti, ljubavi prema slikarstvu te slikarskim poukama. Rašica i Flora Jakšić vjerojatno su se upoznali 1905. na plaži lapadske uvale gdje je Rašica odlazio slikati u blizini Florine kuće. Rad na štafelaju odmah je pobudio Florino zanimanje, naročito Rašičin poentilistički način slikanja. Time je započelo njihovo druženje."-zapisao je Vinicije Lupis.

Sjećanje Ivanke Bukovac
-Ponovo smo se susreli sa gdjom Florom Jakšić, koja nam je bila odana prijateljica i svijeh nas iskreno voljela. Jednog je dana otac vidio kako lijepo kombinira boje kad veze. Reče joj tad, zašto ne bi pokušala nešto sa bojama i kistom umjesto s iglicom. ‘Ja ću Vam pomoći svojim savjetom’. Od tada je počela slikati. Što je to za nju značilo, usamljenu postariju udovicu, uputiti u umjetnost i dat joj smisao za život, svak može da shvati. Ona je bila tako harna mom ocu za savjete da čim bi čula da smo doputovali, odmah bi došla da se s nama sastane. Tako smo i te 1920. godine bili oko nedjelju dana gosti u njenoj lijepoj vili tu na Lapadu."- zapisala je Ivanka Bukovaca u „Uspomenama na mog oca Vlaha Bukovca“ o Flori, a u svom radu prenio povjesničar Vinicije Lupis.

Samo da mi je pengat i pengat, sve bi prezrela - i objed i večeru
„Pa kad umijete cvijeće po prirodi vesti, jamačno bi ga znali i naslikati... Jeste li pokušali koji put? Dobavila sam boje i počela nešto brčkati, hrizanteme... Nijesam [znala] ni kako se počinje ni kako svršava; ni kako se miješaju boje ni kako nastaju tonovi. Jedna neizmjerna želja za slikanjem pograbila bi me, te bi se kô opsjednuta tom strašću bacala na posao, a da me naime nikada u tome poslu nitko nije poučavao... Samo da mi je pengat i pengat, sve bi prezrela - i objed i večeru i sve, što je okolo mene, tako me je ta želja živo pritiskala i opsjedala, a ja sam bila presretna da mogu zaboraviti sve što je grubo.“ – stoji u zapisu Marka Rašice „Gospođa Flore iz Vale od Lapada“.

“Izgledalo mi je kao da je njezina neutaživa i histerična strast za slikanjem takovo jedno utočište koje je rješava one tegobe, što je sapinje, te u bojama nalazi smirenje. Boja je fascinira, ona je voli do zanešenosti i utuli se u nju. To joj fanatičnom pomamom diktira osjećaj. Ali smisla za ideju, za cjelinu uopće, za crtanje žalibog nema. Ona se ne će tim ni baviti. Rasipnički se rasprčka i razmetne bojom po platnu zanešena detaljem, ona bi detalje sve od reda, one najbliže, kao i one najdalje obrađivala jednakom mjerom, brižljivošću i pedanterijom, bez obzira na tonsku vrijednost, za zračnu perspektivu i cjelinu, čime bi stvar upropastila. Uzalud joj se u tom pogledu savjetovalo, uzalud se je upućivalo, uzalud joj se decenije našega savjetovanja dokazivalo, kako mora cjelinu istaknuti, a detalje podrediti, ona je doduše tome ozbiljno i strogo povlađivala - i opet vršila svoju! Kad bi kadgod pustila maha osjećaju i raspoloženju, znala bi svježinom skice iznenaditi:’Ovo vam je najljepše, što ste ikada do sada izradili, ali, za Boga, više ne dirajte u to, molim Vas, pustite tako, kako jest, obećajte mi!’ Ona bi obećala i ‘htijući - tobože - sliku dovršiti’ iskvarila bi, upropastila stvar! Znala je ona da takovo njezino djelovanje nije ispravno, ali ‘ona sluša glas svog srca’ jer ‘kadgod sam se oglušila glasu srca kruto sam se pokajala, uplivi su me upropastili.“- još jedan je zapis Marka Rašice iz istoimenog djela, a kojeg je u radu „Prilog poznavanju prvih dubrovačkih slikarica naveo povjesničar Vinicije Lupis.

klš