Profesor Grgurić: "Oduvijek je u meni bila ta misao - rad za najbolji interes djeteta."

Nagrada za životno djelo veliko je priznanje svakom čovjeku, a ako je ona odgovor na sve ono što ste radili u profesionalnoj praksi, uz aktivno sudjelovanje na projektima za opće dobro, svakako je još veće priznanje. Ove godine Nagrada za životno djelo za iznimna postignuća u zaštiti i dobrobiti, prava i interesa djece dodijeljena je prof. dr. sc. Josipu Grguriću. Profesor Grgurić istaknuti je stručnjak u domeni pedijatrije, iza kojeg je dugogodišnja praksa te koordinator pri UNICEF-u za promicanje prava djece i jedan o začetnika projekta koji su se kasnije afirmirali kao opće društveno korisni. Nagradu dodjeljuje Odbor kojeg osniva Hrvatski Sabor, a svečana dodjela održana je povodom obilježavanja Međunarodnog dana Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta u organizaciji Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Kao stručnjak profesor Grgurić često je gost u programu Soundset Raguse. Ovoga puta razgovarali smo o aktualnoj nagradi, projektima i angažiranosti na cjelokupnom razvoju za poboljšanja prava djeteta te o novoj knjizi.

Dobili ste veliko priznanje za svoj rad kojim ste afirmirali opće društvenu korisnost, koliko ste se zapravo odredili već samim izborom profesije kao liječnik pedijatar?

- Ja bih rekao da je oduvijek u meni bila ta misao, rad za najbolji interes djeteta- To mi je na neki način bio poticaj da budem liječnik djeteta sa svim svojim kapacitetima, profesionalnim i moralnim.

Inicijativa za nagradu nije nova, Vaš trud je prepoznat još prije desetak godina kada dolaze prva priznanja za rad na području zaštite prava djeteta. Kako se sav taj društveni aktivizam razvijao?

- Prije desetak godina, dobio sam Godišnju nagradu za prava djeteta. Motiv za Nagradu bili su već tada projekti koje sam pokrenuo, prvenstveno Program za osmijeh djeteta u bolnici, gdje mi je bio cilj otvoriti bolnicu za roditelje i ljude koji žele olakšati boravak djece. Nakon toga su realizirani i drugi projekti, poput projekta Gradovi prijatelji djece. Također bih želio naglasiti da me se često poistovjećuje s programom Rodilišta prijatelji djece. Cjelokupni moj rad je bio u smislu pomoći najboljeg interesa djeteta.

Jedan od projekta koji je dokaz da promjene moraju početi na lokalnoj razini je - Gradovi prijatelji djece. Odakle inicijativa za njegovu realizaciju?

- Kao što sam naglasio pri preuzimanju nagrade, jedno od većih određenja u svijetu bilo je prihvaćanje Konvencije o pravima djece, koji je jedan od najjačih dokumenata, koji predstavlja standard i okvir. Međutim sama Konvencija ne vrijedi ako se ne primjenjuje na lokalnom nivou, ali postavilo se pitanje kako tu ideju aplicirati na lokalnu sredinu. S obzirom na to da je iza mene bilo desetogodišnje iskustvo na projektima, nije bilo teško napraviti smjernice. Krenuo sam između ostalih prema Društvu naša djeca Hrvatske i naišao na ljude koji su zapravo prihvatili moju ideju te smo osnovali Skupštinu u kojoj sam dao osnovne konture za zajedničko djelovanje i zajednički program. Nakon toga slijedio je postupak formiranja ocjenjivačkih timova i edukacija ljudi koji sudjeluju u projektu. Između ostalog trebalo je napraviti niz pretpostavki prije nego što se krene na teren. Projekt je doživio svoju punoljetnost i danas broji šezdeset i sedam gradova i općina prijatelja djece.

Cijela priča je zaokružena promocijom Vaše nove knjige. Koje su glavne teme koje obrađuje knjiga?

- Predstavljena je knjiga „Preventivna i socijalna pedijatrija“, autora Grgurić – Jovančević i suradnici. To je okvir stručnih današnjih saznanja, što bi trebali učiniti za zdravlje djece. Plod je dugogodišnjeg zajedničkog rada, posebno zadnjih pet godina. Zajednički rad sublimiran je u jak i sveobuhvatan prilog što mi to u Hrvatskoj trebamo napraviti u smislu poboljšanja zdravlja djece.

IA