TOK MISLI JEDNE STUDENTICE Opet taj taxi!

Situacija broj 1

Kako znate da ste u godinama?
-Što ću obuć', što ću obut'? pretvorilo se u -Daj pusti me da odspavam.
Kad prije izlaska, umjesto da satima uređujete kapke, kapke zatvorite i spavate. Sat vremena prije izlaska?! Još ste u krevetu, ali bez brige, sredite se za čas.

Štikle? Ne dolazi u obzir, draža mi je udobnost. Ne želim razmišljat o tome kako će me noge boljet i slično. Želim se zabavit.

-Đe ste bile? A što reći, isti 'križni put' ko i uvijek. Uličice i to je to. Di izać u ovom gradu? U ponoć izašla, u ponoć i po zijevam, u 2 i po sam već u krevetu. A prije toga? Žrtvovale smo se i ušle u prvi taksi.

Bože mili kud sam zaš'o bol me snašla u tuđini.

-Nećemo se gurat s ovim pripitima i klincima, ajmo taksijem, ne'š ti ionako je 30 kuna.

Super. Ne treba ih ni zvat! Evo, svi se poredali: i žuti i plavi i narančasti. Naravno, biramo žuti jer je jeftiniji.

-Večer, vozite za trideset? - uključimo malo onog nježnog osjećajnog ženskog šarma koji bi trebao upalit. Računaš: ako si prema nekom pristojan i drag, uzvratit će ti pristojnošću. Nije upalilo.

Malo nas je više bilo pa se podijelismo u 2 taksija. I tu dolazimo do naše žrtve. Prvi taksist nije bio raspoložen. U prijevodu: znamo da smo nadrapali. Kažemo gdje idemo. Sreća pa svo troje živimo blizu.

- Vozimo od točke A do točke B. Nema vožnji od točke A do točke B pa do točke C - kaže on nervozno.
-Ni ne vozite do točke C. Nju ćete iskrcati na stanici usput i to je to- kaže ona mirnim tonom.

Napetost je i dalje u zraku. Nastojimo je umanjit pričom. Što smo mi vedriji, on sve živčaniji.

-Pa vi niste iz Dubrovnika! Vas ne vozimo po ovoj cijeni- reče uzrujan i ljut.
- Tu smo već 9 godina, plaćamo stanarine, režije, novac trošimo u Dubrovniku, a ako to nije dovoljno, što još treba- i tako krenu prepirke. Vade se osobne (doduše oni koji imaju prebivalište i dubrovačke adrese).
- Treba li donijet i rodni list budući da se neki nisu rodili u Dubrovniku? Pitat ćemo Miletića (predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika)- uzrujani smo sad svi. Sreća pa je grad malen: jer vožnja ne traje dugo i dio puta idete pješke, zato što ste morali izaći na jednoj stanici da vam ne naplati više.

Situacija broj 2

Opet muke po izlascima. Rek'o bi čovjek- tu se samo izlazi! Ima se! Može se! E pa nema se, ali se štedi.
-Taksijem? - pitanje koje je uobičajeno, a onda i uobičajena procedura: dogovor oko toga tko će pitati taksista da nas vozi i po kojoj cijeni jer ih ne želimo ljutit. Dogovor je pao. Znamo mi da vozi za 30 ali hajde, pitaš reda radi da se osiguraš. Da te ne preveslaju! Navikli ste se ne smijati previše jer to mogu protumačit kao da ste popili pa nastoje oderat studentske novčanike.
Na displayima žutih taksija nema brojeva pozivnog centra, svi izbrisani. Nema ni njihovih brojeva!!! Ali znaš već, ideš prvim koji stoji u koloni.
-A-a, ne, ne, neće moći ove noći - kaže taksist, doduše ne tim riječima, ali shvatili ste bit. - Ne vozimo mi za 30.
Dođe ti da kažeš -Bit će vi sjedite i čekate tu i za više! Ali ne da ti se svađat. Zoveš call centar i naručuješ vožnju.
Javi se djevojka, umornim glasom i čisto ti je žao što je peglaš, ali si i ti uzrujan. Naručuješ taxi.
-Pa zar ih nema na Pilama? - pita.
-Ima, ali kažu ne voze- kreću onda objašnjavanja
- Da izbjegnemo svađe među taksistima i neugodnosti, zazvat ćemo nekog novog da dođe po vas. Trebali biste pričekati kod garaže hotela Hilton -reče ona.
Misliš se "Pa dobro, nije li smisao toga da te taksist pokupi na mjestu gdje ti želiš, a ne gdje on želi? Daleko od pogleda ostalih kolega koji čekaju na Pilama.“ Najbolje da dođem do kuće pa ga tamo pričekam. Dere bura, smrzavaš se, pitaš se šta ti je ovo trebalo, proklinješ izlaske i samo hoćeš da te pokupe. Ma platio bi sad i plavima i narančastima i više... samo u inat.

-Trebalo bi zazvat Miletića, pa pitat - kaže ona. Misliš se:"A ništa, trebalo bi. Očito."

Evo što kaže.
- Udruženje obrtnika autotaksi prijevoznika Dubrovnik omogućilo je ove zime sniženje cijena naših usluga na način da su sve gradske vožnje od točke A do točke B 30 kuna, Mokošica i Župa 75, Cavtat i zračna luka 150 kuna. Naša vozila možete razlikovati od ostalih po tom što nose žute znakove s crvenim brojevima od broja 61 do broja 180. Naglašavam crveni broj jer dio kolega ne pripadaju niti jednom od call centara i zbog toga ne daju popuste našim sugrađanima - rekao je predsjednik Udruženja Božo Miletić. - Vjerujem da su vaši slušatelji imali iskustvo s onima koji ne pripadaju niti jednom centru pa iz tog razloga nisu prihvatili vožnju po toj cijeni. Također, svatko tko naruči taxi preko telefonskog broja 020 411 411, a ako mu netko od kolega naplati više, neka to potkrijepi računom, napiše kratak opis događaja i pošalje na mail udruženja. Utvrdi li se da je bilo nepravilnosti, tom klijentu dajemo 10 besplatnih vožnji- ustvrdio je nakon pojašnjavanja iznesenih situacija predsjednik Udruženja autotaksi prijevoznika Božo Miletić.

Budući da je u prvoj situaciji, taksist rekao kako se svi moraju iskrcati zajedno jer ne pristaje na vožnju u kojoj će usput stati, Miletić je pojasnio da vozač nije bio u pravu.
-Ako na Pilama uzmete taksi i idete na Babin kuk - to znači od točke A do točke B, i ako mi usput kažete "stanite na Pošti Lapad", ja ću uredno stati i neću dodatno naplatiti vožnju. Međutim, ako mi kažete "Idem na Babin kuk, kolegica ide u Gruž" to su već dvije vožnje, dakle od točke A do točke B pa do točke C, koje naplaćujemo kao dvije vožnje - istaknuo je. – Logično je da će vozač usput stati. Ako vozač nije htio voziti tako, molio bi da mi se napiše kratko obrazloženje i broj vozača, pa ćemo dalje podnijeti prekršajne sankcije, sukladno našem pravilniku o radu- pojasnio je.

Situacija broj 1

Taksist je izjavio kako korisnici usluge taksi prijevoza nisu iz Dubrovnika i da neće dobiti popust na vožnju.
-Mi ne želimo diskriminirati nikoga. Pogotovo jer je u gradu puno studenata, kao i onih koji tu rade i ne želimo ih diskriminirati Ova cijena je jednaka za sve korisnike naših usluga - istaknuo je Miletić.
Dobili smo odgovor i na upit slušatelja o problematici prijevoza na vrh Zlatnog potoka, među gruške nebodere i slično.
-Mi, kao javni prijevoz dužni smo voziti stranke tamo gdje one označe, ali ako je to u skladu s prometnim propisima. Primjerice ako dođem u ulicu Stjepana Cvijića koja je jako uska, potrudit ću se i dovesti vas. Istina ima kolega koji to ne čine jer imaju zakonsko obrazloženje. I to iz razloga jer u skladu s prometnim propisima ne mogu okrenuti vozilo, a posebno jer je to slijepa ulica iz koje nema izlaza. Da postoji opcija polukružnog okretanja ne bi to bio problem. Inače, kad dođu na vrh Zlatnog potoka ili u spomenutu ulicu, moram voziti u rikverc određeni dio kako bi to jednostavno odradili- kaže Miletić.

Bez obzira na popust i tarifu od 30 kuna za sugrađane, taksimetar mora biti uključen.
-Sukladno Zakonu o prijevozu i cestovnom prometu, za vrijeme vožnje taksimetar mora biti uključen s istaknutom i važećom tarifom. Cijena starta je 27 kuna, a svaki pređeni kilometar stoji dodatnih 9 kuna. Kad dođemo na odredište koje ste istaknuli, izdajemo račun s iznosom na taksimetru umanjen za odgovarajući popust - naglasio je Miletić. - Imamo znakove i tri različite boje koje možete raspoznavati. Ne bi se složio s tim da su žuti taksisti najgori. Ne možemo reći da su svi taksisti loši. To je isto kao i da kažete - svi su ugostitelji u Dubrovniku loši- nisu loši. Nego je loš određeni kafić ili konobar u pojedinom kafiću. Isto je i s našim vozačima. Nisu žuti taksisti problem. Svaki od njih ima registarsku oznaku, broj na žutoj naljepnici koja se nalazi na prednjim i zadnjim vjetrobranskim staklima i identifikacijski broj na znaku. Ako ga nemaju ne pripadaju niti jednom call centru - rekao je Miletić.
Zato, ako se nađete u problemima s taksistima, uzmite račun, zapišite oznaku i broj taksija koji vas je vozio, ne zaboravite napisati dopis i poslati ga Udruženju. Ako se utvrdi da ste imali pravo, Miletić kaže: dobit ćete 10 besplatnih vožnji.