Dragaš o Bossu: 'On podiže koncert na religijsko iskustvo.'

Svoju autobiografiju 'Born to Run' Bruce Springsteen počeo je pisati nakon nastupa u poluvremenu američkog 'Super Bowla'. Navodno je iskustvo bilo toliko uzbudljivo da je Springsteen odlučio to zabilježiti te se narednih sedam godina posvetio pisanju priče svog života koja je nedavno, u isto vrijeme kad i u Americi i na veliku radost svih fanova, objavljena u Hrvatskoj.

- Volio bih da ovu knjigu pročitaju i oni koji nisu njegovi poklonici, jer mislim kako će naučiti, ne samo o Springsteenu, nego općenito o rock glazbi, društvu, kapitalizmu, demokraciji i nekim manjkavostima koje nažalost, danas osjećamo na vlastitoj koži. U svakom slučaju ovo je vrlo važna i vrijedna knjiga – rekao je glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš u razgovoru za Soundset Ragusu.

Ovaj veliki ljubitelj Springsteena, ističe kako je, prema njegovom mišljenju, uz Kronike Boba Dylana, riječ o ponajboljoj autobiografiji nekog glazbenika do sada objavljenoj.

- Prva trećina knjige je, kao i kod većine autobiografija ili biografija, posvećena djetinjstvu, odrastanju i formiranju vlastite ličnosti. Budući da se radi o glazbeniku, to se najviše odnosi na glazbu koji je kao klinac upijao noćima slušajući radio ili na svom gramofonu, kako je to već išlo u ta divna analogna vremena u kojima sam i ja odrastao. S druge strane on, kao i u svojim pjesmama, ne piše nikad samo o sebi, već o cijeloj galeriji likova od koje se sastoji američko, ali i bilo koje drugo zapadno društvo. Zbog toga se lako pronaći u njegovim pjesmama, a sada i u knjizi u kojoj se dotiče ne samo sebe i svoje najuže okoline, nego i cijelog američkog i globalnog društva i ekonomije u periodu od čednih pedesetih, turbulentnih šezdesetih, mračnih, krizom već zahvaćenih sedamdesetih i dalje. U knjizi analizira društvo koje je ga je formiralo kao pjesnika, društvo na koje je on kao pjesnik i glazbenik pokušao utjecati, a on je, zaista, svojom glazbom puno toga promijenio u američkom društvu pa i u cijelom svijetu – smatra Dragaš.

Koncerti su terapija u borbi s depresijom

Ono posebno dragocjeno su Springsteenova promišljanja o glazbi. – Zanimljivo je saznati koji ga izvođači posebno impresioniraju, a to su u njegovom slučaju Elvis, Bob Dylan, Beatlesi, Stonesi, Phil Spector… S druge strane divi se punku sedamdesetih koji je glazbu vratio izvornoj energiji rock'n'rolla, a jako cijeni i rani hip hop sredine osamdesetih godina. Dosta slična mišljenja dijelimo o tijeku popularne glazbe, od njenih početaka do danas, divimo se istim izvođačima, a ono što ga fascinira u glazbi i osobno bih potpisao – istaknuo je.

Osim glazbenog ukusa Dragaš kaže kako se čitajući 'Born to Run' prepoznao još u nizu situacija te da je, iako je Springsteenov obožavatelj već desetljećima, otkrio stvari koje nije znao.

– Još sam osamdesetih godina, kao četrnaestogodišnjak, usporedno otkrio' London Calling' grupe 'The Clash' i 'River' Brucea Springsteena, po mom mišljenju dva najbolja dvostruka albuma u povijesti popularne glazbe, kao da sam od mladih dana slutio kako postoji poveznica i nekakva slična priča. Kroz ovu autobiografiju dobio sam potvrdu da nisam na krivom tragu. Naime, Springsteen u knjizi ističe Joea Strummera sebi jednim od najbližih glazbenika i glazbenika kojeg najviše poštuje. Osim toga, saznao sam još neke stvari koje nisam znao, a to je da se Springsteen gotovo pola svog života bori s depresijom. To se u prvi mah čini potpuno nelogično u skladu s njegovom pojavom koja energijom hrani po šezdeset i osamdeset tisuća ljudi na stadionima. Čini mi se kako smo, posredno ili neposredno, kroz ovu knjigu dobili odgovor da su zapravo koncerti njegova najvažnija terapija u borbi s depresijom. Naime, on piše kako je to jedan potpuno drugi svijet koji često i nema veze s realnošću, a opet kad se svi nađemo na tom koncertu taj svijet je jako stvaran i opipljiv.

Springsteenovi dugometražni koncerti terapija su i za slušatelje, tako Dragaš ističe kako je nakon svakog Bossovog koncerta napunio baterije za godinu dana. – On je jedan od rijetkih koji zna koncipirati koncert duži od dva sata, a nekad to ide i preko tri, skoro i do četiri sata. Njegov prateći sastav 'E Street Band' može svirati doslovce što god poželi, ne samo iz njegovog repertoara, već i neke rane rock'n'roll hitove, soul klasike itd. On podiže koncert na religijsko iskustvo. Naime, često pri samom početku koncerta kaže: Srušit ćemo ovu kuću kako bi u njoj sagradili novu rock'n'roll crkvu. Kako bi prenio svoju gorljivost, on treba jedan takav koncert.

Drogu nije taknuo  i rijetko pije alkohol

Ističući Springsteenovu autentičnost, Dragaš kaže kako ga, za razliku od drugih rock zvijezda, muče drugi demoni. – Niz je autobiografija u kojima se moment gradi na tome da jedan izvođač otkriva narkotički raj, da bi zatim pao u pakao droge pa se iz tog pakla izvukao i napokon nešto shvatio – toga u ovoj priči nema. On ima jedan drugi demon u sebi, a to je depresija. On i sam kaže kako droge nikad nije taknuo. Naime, poučen iskustvima oca koji se često odavao alkoholu zbog depresije, on se bojao i alkohola sve do svojih kasnih dvadesetih godina. Znalo se i ranije da ga dečki iz 'E Street Banda' zezaju kako je nakon dvije pive, kako mi kažemo – dilajla.

Prilog autobiografiji 'Born to Run' je nosač zvuka 'Chapter and Verse' koji u 18 pjesama donosi presjek Springsteenove karijere .

– Odabrao je snimke sa svojih albuma koje je ranije objavio pa čak i demo snimke s njegovih početaka koje do sada nisu bile poznate. Tako se na albumu mogu naći rane snimke grupa 'Castiles' i 'Steel Mill', u kojima je samo svirao gitaru; zatim prve autorske demo snimke 'Bruce Springsteen Benda'; solističke akustične snimke; sve do današnjih dana i pjesama koje prate najzanimljivija poglavlja ove zaista fascinantne autobiografije- zaključio je Dragaš.

Tekst: DJ